Kroz vizuru šest žena: sedamdesetogodišnje Ade, tridesetpetogodišnjakinja Tanje, Dragane, Sandre i Sonje, i petnaestogodišnje Marine, ovaj roman bez cenzure progovara o intimnim promišljanjima urbanih žena različitih generacija, o seksu, ljubavi i muškarcima – prijateljima, očevima i muževima (bivšim, sadašnjim i pokojnim).
Šta povezuje šest sudbina ovih žena?
Beograd 1999. godine, šest dana pre američkog bombardovanja Srbije, prijateljice iz detinjstva sastaju se u kafiću nakon što se jedna od njih vratila iz Zagreba, gde je ostavila muža. Njen doživljaj rodnog grada s jedne strane, te odnos drugih prema njoj i „neprijateljskoj“ državi u kojoj je odlučila da živi, druga su dimenzija ovog romana u kojem se govori o stavu beogradskih porodica prema ratu i raspadu Jugoslavije.
Jedva je iznela kante s bojom na ulicu i dalje, do svoje zgrade. U ulazu se mimoišla s domarom koji ju je pogledao raširenih očiju.
– Komšinice – čula je kako je pita. – Zar ćete sad da krečite kad će da nas bombarduju?
Zastala je i besno ga pogledala.
– Da nećete možda vi da mi zabranite?!
