Bajke čine važan dio odrastanja.
“Iza sedam gora i sedam mora, živio je jedan kralj…”, svima dobro poznati uvod koji nas vodi u jedan sasvim novi svijet.
Sa svakom novom stranicom izvire priča u kojoj je sve moguće. Jer, bajke su magični prostor gdje glavni junaci imaju čarobne moći, u kome srećemo vile i vilenjake, gobline, sirena, životinje koje pričaju i mnoge druge neobične likove. I, naravno – knjige u kojima dobro uvijek pobjeđuje zlo.
Od davnina bajke se privlačile mališane, te ne čudi što svaki kraj zemlje ima svoju karakterističnu magičnu priču. One su se prenosile s koljena na koljeno, prepričavale, ponešto gubile, a opet nešto i dobijale.
Iako danas roditelji radije biraju moderne dječije knjige i animirane filmove, čitanje bajki je nezamjenjivi izvor radosti koji mališani pamte čitavog života.
Odakle dolaze bajke?
Usmena tradicija postojala je još prije nego što je počelo zapisivanje priča. Zbog toga tačan nastanak bajki nije poznat.
Najstarije poznate potiču iz Egipta i Grčke. Takođe, vidljivi su jasni motivi u indijskoj priči “Pančatantra” iz 3. vijeka prije Nove ere, kao i u rimskom “Zlatnom magarcu” koji je nastao u 1. vijeku. Zapravo, bajke nalazimo svugdje – kod drevnih naroda Afrike, Južne i Severne Amerike, Evrope, Australije i Azije.
Zahvaljujući salonima u Parizu u 17. vijeku magične priče dobijaju novu formu. Ovi saloni bili su redovna okupljanja aristokratskih dama. U njima su slobodno vrijeme provodile raspravljajući o umjetnosti, politici, aktuelnim društvenim pitanjima, ali i o ljubavi i braku. Vremenom, iz tih tema razvilo se pripovijedanje starih narodnih priča. Naime, najdarovitije žene imale su zadatak da prerade stari zaplet dodajući maštovite elemente. Što znači da su prve bajke bile namijenjene odraslima.
Ipak, bajke kakve danas poznajemo dugujemo braći Grimm. Njihova zbirka “Dječje i porodične priče”, koja je objavljena u 19. vijeku, predstavlja temelj ove literarne forme. Na osnovu rada čuvenih Njemaca, vrlo brzo su se pojavili i drugi kolekcionari bajki – Rus Alexander Afanasyev, Norvežanin Peter Christen Asbjørnsen, Rumun Petre Ispirescu… Istovremeno, pisci Hans Christian Andersen i George MacDonald nastavljaju stvaranje novih magičnih priča.
Zašto je važno da djeca čitaju bajke?
Mnogima bajke djeluju naivno, pa čak i besmisleno. Međutim, one su mnogo više od dječijih priča za uspavljivanje. Potpuno logične, sa jasnim početkom, sredinom i krajem, donose nam važne životne lekcije.
Svaka bajka nam ukazuje na dobro ponašanje i moralne vrijednosti. Tako, na primjer, pouka “Ivice i Marice” jeste da ne valja biti proždrljiv. Dok nas “Mala sirena” ne uči kako da se udamo za bogataša, već da sva naša djela imaju posljedice, te da ne trebamo da želimo nedostižno.
Bajke šire vidike i podstiču kreativnost kod djece. Što je ukazao i sam Albert Ajnštajn: “Želite li da vam dijete bude inteligentno, čitajte mu bajke. A ako želite da bude veoma inteligentno, čitajte mu još bajki”.
S obzirom da su napisane jezikom razumljivim mališanima, ove priče su i odlično sredstvo roditeljima kada ne mogu da pronađu prave riječi za objašnjavanje loših događaja iz stvarnog života.
Koja je vaša omiljena bajka?
Gotovo je nemoguće djetinjstvo zamisliti bez “Snežane i sedam patuljaka”, “Uspavane ljepotice”, “Djevojčice sa šibicama”, “Hrabrog krojača”…
Mnoge od svima omiljenih djelo su Hansa Christiana Andersena. Ovaj danski pisac je prvu knjigu bajki objavio 1856. godine. Sadržala je 9 priča, uključujući i “Princezu na zrnu graška“, “Palčicu”, “Carevo novo odijelo”.
Upravo se one, zajedno sa bajkama braće Grimm, sreću i danas u zbirkama najljepših bajki svijeta.
Podstičite svoju djecu da čitaju knjige, jer nas one oplemenjuju. A dok vaši mališani ne nauče slova, zabavite se zajedničkim čitanjem bajki iz Narodne knjige.