Školska lektira koju mogu da pročitaju i odrasli

Školska lektira čini obavezni dio nastavnog programa kako osnovnih, tako i srednjih škola.

Dolazak septembra mnogima je asocijacija za novu školsku godinu. I dok se užurbano nabavljaju udžbenici za predstojeću godinu, biraju rančevi za školu, sveske i pernice, zadaci i aktivnosti počinju da pristižu. Među njima se posebno izdvaja školska lektira.

Spisak knjiga koje moraju da pročitaju u toku jedne godine đaci doživljavaju kao nametnutu obavezu koju bi najradije da preskoče. Dok su rijetki oni koji u njima, zaista, uživaju. Dosadno, teško razumljivo štivo, koje nije u skladu sa modernim vremenom – najčešći je opis za obaveznu literaturu.

Školska lektira je mnogo više od domaćeg zadatka!

Današnja djeca ne čitaju! Rečenica koju često čujemo ne samo među roditeljima i nastavnicima, već u brojnim medijima. Čak su i istraživanja potvrdila ovu činjenicu. Prema najnovijim statističkim podacima svaki treći školarac nije pročitao nijednu knjigu. Dok samo 4 odsto čita u slobodno vrijeme.

Ova poražavajuća situacija se obično objašnjava velikim razvojem tehnike i tehnologije. Pametni telefoni, internet i kompjuteri zamijenili su mnoge sfere života, uključujući i dnevnu štampu, magazine, pa i knjige.

Međutim, i roditelji, pa i cjelokupno društvo, snose dio odgovornosti za sve manji broj čitalaca među mlađom populacijom. Školska lektira, i druge dječije knjige, čekaju na policama knjižara, kao i prethodnih decenija. A naš zadatak je da ih na pravi način približimo svojim mališanima.

Lektira je dječiji prozor u svijet!

Školska lektira je, svojevrsna, spona između đaka, profesora i pisaca. Odnosno, most između dječijeg i svijeta odraslih.

Pažljivo izabrana literatura upoznaje najmlađe sa novim riječima, nepoznatom kulturom i istorijom. Istovremeno, ona ih priprema za kasnije godine i svijet koji ih čeka. Zahvaljujući školskoj lektiri prebrodiće sve izazove tokom odrastanja i shvatiti da maštanje ne mora nikad da se završi. Jer, upravo, ono čini svaki cilj mogućim. Zbog toga stručnjaci savjetuju da i u poznim godima obratimo pažnju na knjige namijenjene srednjoškolcima.

Školska lektira ne može se zamisliti bez ruskih klasika

Rečenica: “Čitajte klasike” prati nas tokom čitavog školovanja. A niko od njih ne prodire tako u ljudsku psihu kao Fjodor Mihajlovič Dostojevski.

“Braća Karamazovi” je njegov posljednji, a po mnogim kritičarima, i najpoznatiji roman. Prvobitno je objavljivan u nastavcima u časopisu “Ruski vjesnik”. Da bi vrlo brzo stekao svjetsku slavu.

U pitanju je filozofski roman sa krimi i dramskim elementima, koje je Dostojevski preuzeo iz sopstvene biografije.

Priča se zasniva na moralu, dvostrukoj ličnosti, hrišćanskoj etici, slobodi, ali i otuđenosti i izraženom suparništvu. Pa uz prelijepe ruske ravnice i bogata polja koja boje proljećna zelenila i zimska bjelina, pisac nam daje i ne tako divnu realnost koja je prepoznatljiva za njegovo stvaralaštvo.

Da je ova školska lektira vrijedna ponovnog čitanja istakli su i najpoznatiji umovi svijeta. Sigmund Frojd, Albert Ajnštajn, papa Benedikt XVI, samo su neki od njih koji smatraju da su “Braća Karamazovi” vrhunsko dostignuće u književnosti.

Nasuprot surovoj stvarnosti Dostojevskog, dolazi Bulgakov imaginarni svijet. Poznati ruski pisac Mihail Bulgakov je roman “Majstor i Margarita” pisao do svoje smrti. Postoji čak 8 verzija, a konačnu formu dobio je 1938. godine.

Ovo sveobuhvatno djelo samo na prvi pogled djeluje kao bajka. U stvari, riječ je o slojevitoj paradigmi koja objedinjuje psihološki, sociološki, fantastični, satirični i ljubavni sadržaj. Priča prati dvije radnje koje se odvijaju paralelno. Prva govori o književniku, Majstoru, koji krajem 20-ih godina u Moskvi piše roman o Ponciju Pilatu i Hristovom suđenju. Dok je druga radnja, zapravo, djelo koje se piše.

Školska lektira domaćih autora

Roman “Derviš i smrt” Meše Selimovića je najbolji primjer zašto školsku lektiru trebaju da čitaju i odrasli. Pisac govori o smislu života kroz pokušaje derviša Ahmeda Nurudina da spasi brata koji je nepravedno zatvoren za vrijeme Otomanske vladavine u Bosni.

Pitke rečenice nas navode da se prepustimo uživanju i knjigu čitamo u jednom dahu. Ujedno, pripovjedačko umijeće ispunjeno emocijama čini da na momente zastanemo i dublje razmislimo o svom životu. Te ne čudi što je “Derviš i smrt” roman o kome svi govore sa divljenjem i poštovanjem.

Podstičite svoju djecu da čitaju knjige tako što ćete im dati lični primjer. Zato, zajedno prošetajte do Narodne knjige, jer ćete ovdje pronaći omilljenu školsku lektiru.