Utopijski romani su djela koja prikazuju idealizovan svijet. To ne znači da su oslobođeni sukoba. Naprotiv! Isti osnovni elementi fikcije, kao što su ubedljivo pripovijedanje, dobro razvijen glavni lik i problemi koji se moraju riješiti, primjenjuju se i u ovoj književnosti. Međutim, radnja se odvija u savršenom društvu.
Za razliku od distopijskih romana, u utopijskim nisu zastupljene cenzura i propaganda. U njima se aktivno promovišu kreativnost, nezavisno mišljenje i lična sloboda. Ne postoji ograničavanje ni individualnosti. Stanovništvo ne živi u strahu, a tehnologija se koristi za dobrobit građana, ne za njihovu kontrolu.
Riječ „utopija“ prvi je upotrebio Tomas Mor u svom djelu iz 1516. godine. Podsjeća na grčku riječ „eutopos“, što u prijevodu znači „dobro mjesto“. Morova „Utopija“ opisuje idealno društvo i kao takva postala je kamen temeljac za filozofe, javne službenike i pisce fantastike.
Iako je Mor „skovao“ termin, utopijski romani postajali su i prije njega. Prema mišljenju mnogih jedan od prvih jeste Platonova „Republika“, u kojoj on opisuje ono što vidi kao idealno društvo i njegov politički sistem.
Koje utopijske knjige koje treba da pročitate u 2023. otkriva vam u ovom blogu Narodna knjiga.
Utopijski romani iz 18. vjeka
Jedno od najpozantijih utopijski djela iz 18. vjeka jesu „Guliverova putovanja“ Džonatana Svifta. Spada u klasike ne samo engleske, već i svjetske književnosti.
Pun naziv djela je „Putovanja u nekoliko dalekih svjetskih zemalja, u četiri dijela. Lemjuel Guliver, prvobitno hirurg a zatim kapetan nekoliko brodova“. Sam naslov ukazuje da se roman sastoji iz 4 cjeline, tj. 4 putovanja glavnog junaka. Na tim putovanjima Svift prikazuje sasvim drugačije svjetove, poredeći ih sa evropskim državama toga doba.
Zanimljivo, satirično, pitko – „Guliverova putovanja“ je univerzalni roman, koji čitaju kako starije, tako i mlađe generacije.
Utopijski romani iz 19. vjeka
„Pogled unazad: 2000-1887“ Edvarda Belamija je djelo koje je ostavilo duboki trag ne samo među utopijskim, već i naučno-fantastičnim knjigama.
Pišući iz perspektive 19. vjeka i oštro kritičan prema svom vremenu, Belami je unapredio izuzetnu viziju budućnosti, uključujući smela predviđanja. Naime, ovaj američki pisac je u svom romanu naveo postojanje radija, televizije, filmova, pa čak i kreditnih kartica.
Vjerovali ili ne, Belami je sasvim jasno predstavio koncept kreditnih kartica koji danas važi. U jednom od poglavlja glavnom junaku je objašnjeno da „svaki stanovnik dobija svoj dio godišnjeg nacionalnog dohotka koji mu pripada… i da mu se daje kreditna karta sa kojom može da u robnim kućama kupuje šta god poželi“.
Na prvi pogled, „Pogled unazad: 2000-1887“ je priča o vremenskom putniku Džulijanu Vestu. Mladi Bostonac, koji živi krajem 19. vjeka, jednog jutra se budi 2000. godine u socijalističkoj utopiji. Zločin, rat, lični animozitet i oskudica ne postoje. Jednakost polova je životna činjenica.
Zabavan i podsticajan, Belamijev roman je provokativna studija o ljudskom društvu kakvo jeste i kakvo bi moglo biti.
Utopijski romani iz 20. vjeka
„Kraj djetinjstva“ je jedan od ključnih romana Artura Č. Klarka. Od objavljivanja 1953. godine, ovaj pronicljivi roman o prvom kontaktu koji je pošao po zlu se smatra ne samo klasikom naučne fantastike već i književnim trilerom najvišeg reda.
Priča prati mirnu invaziju vanzemaljaca na Zemlju od strane misterioznih Gospodara. Njihov dolazak označava eliminaciju siromaštva i prekid rata. Ali po koju cijenu? Po cijenu ljudskog identiteta i kulture, jer u sveopštem miru čovjek je prestao da teži ka kreativnom ostvarenju i razvoju.
Utopijske romane možete pronaći u bogatoj ponudi Narodne knjige. Ukoliko niste u mogućnosti lično da nas posjetite na raspolaganju vam je online poručivanje knjiga.
